Sada u bilo kojoj trgovini možete kupiti konzervirane krastavce za svaki ukus. No, mnoge domaćice i dalje stvaraju svoje proizvode. Najčešće, oni koji imaju vlastiti vrt ili dacha bave se konzerviranjem, tako da se krastavci za gotovo ništa. Osim za ručni rad.
Pa, ako su krastavci sigurno dolazili do zime. Ali ponekad zbog nekih neobjašnjivih razloga, banke s krastavcima eksplodiraju. A onda domaćica dobiva pitanje (gotovo kao u "Hamletu"): jesti ili ne jesti?
Prva želja koja nastaje od domaćice u očima razmaženih krastavaca je da ih dobije iz dugogodišnjeg staklenke i, nakon što su manipulirali s povrćem, da ih jedu.
Mnogi to čine. Na primjer, postoji tako popularan način: krastavci iz razbijenih staklenki izvađeni su, isprani pod tekućom vodom, a zatim stavljeni u novi sterilizirani jar, začini i bilje su dodani.
Sadržaj banaka je izlio kipuću vodu, inkubiran je deset do petnaest minuta. U međuvremenu, pripremite novu kiselinu, koja je sipala grijaće krastavce, dodajte ocat po stopi.To jest, ponovite standardni postupak konzerviranja krastavca. Smatra se da ova metoda štedi krastavce od oštećenja.
I sada razmislite o posljedicama. Ok, ako jar od krastavaca eksplodirala je od uobičajene mliječne fermentacije, odnosno iz velike količine ugljičnog dioksida, koji je trebao pronaći izlaz. Tada možete stvarno kuhati marinadu, dodati još jedan dio octa i ponovno staviti posudu. Ali morate biti spremni za činjenicu da ova banka neće dugo stajati. Takve krastavce najčešće jedu prvo.
Ali drugi scenarij je moguć. Spore botulinum toksina su ušle u staklenku koja se, u odsutnosti zraka, počinje snažno razmnožavati, otpuštajući otrovnu tvar - u stvari, najjači otrov. Štoviše, treba napomenuti da ti mikroorganizmi nemaju ni boju niti okus niti miris, što znači da se krastavci neće razlikovati od ostalih.
Čak iu pažljivo opranim krastavcima, i dalje će ostati mikroorganizmi koji su uzrokovali fermentaciju, bombardiranje i lomljenje poklopca.
Takvi krastavci nipošto nemoguće! Iako postoji mali poticajni faktor: ove spore umiru od ključanja barem pola sata.Stoga, znajući ovu značajku, domaćice u žurbi ne bacaju krastavce, ako izgledaju dobro i nemaju sumnjiv miris. Oni su od takvih krastavaca kuhani krumpir ili hodgepodge. U ovim se jelima krastavci podvrgavaju dugotrajnoj toplinskoj obradi, te u prisutnosti octa.
Krastavci iz eksplodiranih stakala manje su sigurni ako je prošlo vrlo malo vremena od trenutka spajanja, na primjer, dva ili tri dana.
Takve krastavce se teoretski mogu oprati, možda čak i kuhati u novoj slanoj vodi, raspadati u sterilne staklenke i ponovno se kotrljati dodatkom octene osnove. Štoviše, u praksi, neke domaćice dodaju 1-2 tablete aspirina po tri litarske posude umjesto octa, s obzirom da će acetilsalicilna kiselina ubiti sve mikrobe. Iako aspirin ne radi na spore botulizma. Ali ovo je tako, usput.
Nemojte ponovno krpati krastavce, jer su i dalje štetne bakterije i mikroorganizmi u krastavcima ostali. Ponovno se spajaju, mogu se ponovo aktivirati i krastavci će biti upleteni! Zato se eksplodirajuća posuda treba zatvoriti konvencionalnim plastičnim poklopcem i staviti u hladnjak.
Ovi krastavci nisu prikladni za dodavanje u salate ili izravnu prehranu. U bliskoj budućnosti, potrebno ih je obrađivati kipućom kiselom kiselinom, solju, ili dodati umaku, ne zaboravljajući kuhati posudu s njima barem 30 minuta.
Naravno, nitko nije osiguran od iznenađenja u obliku eksplodiranog krastavaca. No, lakše je spriječiti neugodne posljedice nego da ih heroinom nadvlada rizikom za život (u doslovnom smislu).
Zato vam je potreban odgovorniji pristup konzerviranju.
Pa što biste trebali učiniti ako banke eksplodiraju? Odlučite se za sebe. No, bolje je ne iskušati sudbinu i pokušati se riješiti takvih proizvoda. Nije gladna godina u dvorištu. Zato što nema ništa skuplje od vlastitog zdravlja i zdravlja najmilije. Je li vrijedno rizika?